NOŠENA MAŠTOM

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nosile me dugine boje
na neznano mjesto,
u svijet gdje nesretni ne postoje i
gdje ljudi iskreno vole.

Nosila me zelena rijeka u
svijet vodenih želja,
u okeane gdje me brod čeka
sa mornarom što ga duša voljela.

Nošene mi misli u mjesečine i
purpurne zore,
dotičući sve skrivene snove,
živjela sam kroz maštanje.

Ni sada mi ona daleka nije,
kad duša tugu dodiruje.
Prigril sve dugine boje i
prostranstvo mašte
bude samo moje.

20 thoughts on “NOŠENA MAŠTOM

  1. Prigril sve dugine boje i
    prostranstvo mašte
    bude samo moje.
    I mašta je dio čovjeka. Nismo je dobili uzalud. Ona naše pjesme piše. Veliki pozdrav draga Faiza.:)

  2. Prelijepo draga Faizić!!Tako sjetno…bijeg u maštu,u snove koje bismo voljeli proživjeti…divno draga!Mislila sam izdvojiti posljednju strofu…onda sam pročitala opet pa zaključila da je i predzadnja divna…pa sam vidjela da je i prva divna i posebna…i nemam što izdvojiti nego cijelu pjesmu!:))
    Topao zagrljaj ti šaljem!:))

  3. “Nosile me dugine boje
    na neznano mjesto,
    u svijet gdje nesretni ne postoje i
    gdje ljudi iskreno vole.”

    Vjeruj uvijek sanjarskoj sebi. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting