Noću kada hodam poljem

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Noću kada hodam poljem
ispod mjeseca u zlatu,
u krošnjama vjetar sniva,
bagrem diše sav u cvatu.

Pun miline bijeli brezik
nazire se kroz usnulu tamu,
u prolazu jednu brezu
pozdravljam ko divnu damu.

Niz obronak jedan u daljini
promatra me stara lijeska,
baš je lijepa na toj mjesečini
sva je puna ljubavi i bljeska.

Sito blago kućama se vraća,
zlaćan prah po grlima pada,
u lahoru utkala se sneno
sjetna pjesma čuvarice stada.

Daleko u selu naziru se svjetla
ko dukati što se tamom žute,
o kako je lijepo opet kao nekad
ući u te obasjane pute.

Tako je lijepo gledati sa trijema
na široke njive što usnulo leže
niz oranice,uplašene nečim
dvije srne ka šumarku bježe.

4 thoughts on “Noću kada hodam poljem

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting