Noć kao akumulator

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

 

Koliko samo volim kad mirisom zagolicaš misli moje. Kad udahnem dah, duboko u sebe, zašiviš u osmijehu. Dotakni me još jednom riječima, pa uguši suzu stiskom pjesme prije nego se rodi.
Zgruvam se tako ponekad, u ćeliju sjećanja, i preko hrapavih zidova budim zgužvane dlanove.
Kao odrpana pjandura svake noći natočim te u krvavu pumpu. Danju se trijeznim. Da…..od tebe.

Pa obećam, djetinje lucidno, sve dok mi se volja ne vrati, i kad žeđ postane jača od principa,
primoran budem da ti se bacim pod stopala.
Ispraćam noći novim zorama. Grebem dane besmislom navika, i isčekujem kristalnu dvoranu snova.
Nikome se nije desilo da danju sniva i kuje planove, naročito ne „alkosima“….

Dan je jasan, kao matematička jednadžba sa jednom nepoznatom
a noć, noć je skrivena, kao i snovi.
Noć je skrivena od mene, kao i ti
osjećam, al te ne vidim.

Zboog toga, ponekad, zgruvan, sklopim kapke umorne, u ćošku, u noći tvog prisustva.
Pa mi se otkrije proljeće tvog lica
i otkrije se sunce na tvojim prozorima
te mi duša zatreperi ponešena zanosom tvog daha.
Onda se prostre predamnom cvijeće tvoje duše
i kao kruška tvoje tijelo sočno
pa mi srce zaboravi da kuca
a s kucanjem zna dobro, život da budi.

I tako, s rukom u ruci odlete naše duše dvije
ka vunenim planinama oblaka, u neke nove visine.

12 thoughts on “Noć kao akumulator

  1. “Dan je jasan, kao matematička jednadžba sa jednom nepoznatom
    a noć, noć je skrivena, kao i snovi.”
    Dan je kao proza, noć je čista poezija. Cijeli lirski tekst je pisan tečno, živo, primamljivo.
    -zašiviš= ispravi
    Veliki pozdrav!:)

  2. “I tako, s rukom u ruci odlete naše duše dvije
    ka vunenim planinama oblaka, u neke nove visine.”

    Kraj mi je baš poseban, a inače sve mi se sviđa ;)))

    Pozdrav, Ademg!!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting