NIZ LICE SUNCA KRUPNE SUZE TEKU

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

(POEMA)

…Ostajte ovdje , sunce tudjeg neba
nece vas grijat k’o sto ovo grije
grki su tamo zalogaji hljeba
gdje svoga nema i gdje brata nije…
A. Santic

Svanulo je a izgleda kao da je noc.
Crni su oblaci cijelo nebo pokrili
iza njih se ne vidi ni Suncu lice
koje tek ponekad proviri–kriomice…

Probudio te vjetar, kroz snjeznu oluju huci…
Srce ti je ledeno kao kamen
a dusu ti, Sanjalico teska dilema muci:
Da li se pomoliti, sapnuti –Zbogom i Amen?!

Ceka te put daleki, a kuda srljas , da li znas?
Sanjao si Hrvatsku, sada iz nje bjezis…
Znas li gdje ces naci novi Dom,
U Irskoj, Germaniji…Skandinaviji,
ili ces , Lutalico zaglaviti, u surovom svijetu tom?

Da li ce tvoja potucanja i do Australije stici,
O, Nesretnice, hoces li u Argentinu ili Afriku mozda,
Znas li gdje ces se skrasiti, i sto te drugdje ceka?
Da li bas moras iz Hrvatske ici?

Osvrni se, u nebo pogledaj!
Eno , iza oblaka je provirilo Sunce
a niz lice mu krupne suze teku…
ojadjeno je…srdito i zalosno
jer te ispraca u Nedodjiju stranu i daleku…


S kime ce se Sunce veseliti, na proljece
kad se u zavicajnim poljima zrikavci pjesmama oglase,
kad u rascvalim vocnjacima cvorci cavrljati pocnu?
S kime ce se Sunce zelenim pasnjacima prosetati
kada kroz sume odjeknu Simfonije Radosti?

Mlada ce cobanica , ispod drevnog hrasta
svojom pjesmom za Dragim tugovati,
a, svoju tugu, s kim ce podijeliti?

Nisi ti jedini koji ostavljas rodno ognjiste!
Da li ce na njemu itko vatru ponovo naloziti?
Cujes li, pita te, uplakano, Sunce?


A, sanjaste Hrvatsku…
Hrvatsku Vlade Gotovca i Borisa Marune
sretnu, nasmijanu, rascvjetanu,
I Kastelanovu… “skladnu vodaricu s krcagom na glavi…”
Sanjali ste , i ti, i Sunce–
Hrvatsku zbog koje se NITKO nikada sramiti nece,
Hrvatsku koja ce biti Dom u dobru, u zlu
odreda, jednako– SVIMA!

Zavapite do neba
planine, rijeke i more
placite sa Suncem, u zoru ovu crnu.
U Hrvatskoj vlada epidemija pohlepe i grabezi,
nema lijeka bolesti; Istinu su protjerale lazi…
Uzalud dostignuca, izumi, nadmetanja,
Utaman tehnologija, elektronika, bogacenja,
o, vapaju Vapijuceg, vidis li
da Svijet na rubu ponora kleci,
Zemlja kao oskrnavljena Sloboda
gotovo je mrtva i kao ranjenik jeci…


Svanula je zora
ali crnja od najcrnje noci,
Tebi je , Odbaceni jos jednom u pecalbu poci…
Suze si s ramena stresao–
taj psljednji, zavicajnog Sunca, znamen!
Prekrizio se i sapnuo u mrak– Zbogom i Amen…

O, Prevareni
mrki te neboskloni k’o gladno blasce vabe,
k’o pjev sirena zovu te daljine
a na seoskom oknu, u tmini
Majka grca… grca i jeca–
Ne idi, ne idi sa ocinskog praga, Sine…

“Rijeka bez povratka”
1. studenog, 2019.



Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting