Ništa

Ništa je došlo ko tišina poslije groma
usred ljeta kada kiša strah zasije
i nitko više nije gledao u oči
zarobljenu u vječnosti mene dok se smije

Otišli sati su u davne mračne priče
borio kad se lovac za svoj život goli
a sva su srca koja snagom biju vjetar
rasplamsala preko istine sve boli

Nismo se nikad sreli, reklo mi je Sunce,
sa druge strane Mjesec dane ti je dao
Otišla sam do srži gdje mu odraz blista
i pronašla zadnjeg lava što je suh ležao

Sve su se davne niti obrasle divljine
stopile sa kamenjem sitnog sivog pijeska
i svi su ljudi stali da zauvijek zaspu
ispod jezera što očima boga bljeska

Ništa se rodilo kao vrisak usred noći
poslije zadnje od mladosti noćne more
i nitko više nije tražio svog groba
odgovor svaki smrznut leži sad do kore.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting