Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Boja, sad već curi sa mog lica Krv i još par potrganih žica Slijepa, više ne znam kamo gledam Samo izraz riječi i već te nikom ne dam Moj je kavez jedno tako divno mjesto Nedostaje mu svijetla i pomalo je tijesno Ali to je moj dom, to je sve za što ja znam Zbog njega ponekad i zamijenim noć za dan No to je moja slobodna volja, snaga i odluka Svaku nesvrstanu misao razdjeljuje ista ruka Pažljivo biram ono što ću pred nama reći Ta jednoga će klina izbiti samo onaj koji je veći Ja biram, ja sam individua, stasala i svoja Tome svjedoči na mojem licu izblijedjela boja Jer osobnosti su tanke, osobnosti su sive Ali ne brini, tvoje plahe usne tome nisu krive Stvarnost te laže, ne vjeruj u nju Prihvati to što te nema, to što nisi tu Smjesti se u krevet, zaspi i odlutaj daleko Možda pak postaneš med - tamo gdje teče mlijeko