Znam što ne znaš što si ti
ta koja, čitajući, razmišlja
da nije upravo ona što misli da je.
Akoprem, opisujući te, prinuđujem
da osjećaš tko si sad,
kad nisi sigurna više u ničemu.
Kad, osnivajući sve što se očekuje,
zaključuješ da bi ti bilo na mnogo lakše
vjerovati da nešto nikada nije ni postojalo
nego probati sjetiti se čega
možda i nije bilo baš tako
kao što misliš ti da se svršilo.
Zasebno dojam da bi mogla biti neka druga
i ne bi poznala sutrašnji strah.
Ni taj fakt da ja ne bih iskitio tako točno
tvoju prošlost punu pametovanja
neba ispražnjenog od svjetla
i mora isutog u zenit.
Čak i svega o čemu si sanjala
one noći kad si mislila
da bilo što moglo je biti mogućem.
Posebice ljetom, kad si znala
da nisi ti ona koja htjela da ne bude kao ostali.
A netko drugi, ponetko drugi
trebao je biti ovčas nekamo drugamo,
a nipošto ovdje, kamo se može vratiti bilo tko.
Može se doznati da si taman ti ta koja,
čitajući, neosporno razmišlja o nekom drugom
i ne vjeruje u ono što primjećuje
točno kako je opisano.
I ne zna što znam sve što ne zna
ako nije pored mene.