Nisam spremna

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pogledom u sebe,

vidim samo rane i ožiljke.

Ranjeno povjerenje.

Od malih nogu

srce puno razočaranja.

Što je dublja ljubav,

što veća povezanost,

dublji rezovi na njemu.

A što dublji rezovi,

teže se zatvaraju rane.

Neki ožiljci se vide.

Zašto ljudi ranjavaju

one koji ih vole?!

Zašto kad otvorimo srce,

požalimo što ga imamo?!

I opet me opominje um.

Podsjeća da ima i priča

drukčije ispričanih,

da me nisu svi ranili.

Priziva u sjećanje ljude

koji su podrška i utjeha,

prijateljice i prijatelji,

braća i sestre po duši.

A Božji glas u meni

pokušava me vratiti Njemu,

da iscijeli boli,

pa zatvori rane,

a da ne ostanu ožiljci.

I kad bih bar bila spremna

ozdraviti i poletjeti

iznad svih problema,

kao sokol slobodna

od okova tuge.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting