Nije prekasno

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U mojim je snovima još uvijek noć

I još uvijek ima vremena,

Samo da sklopim oči i sve će tuge proć..

 

Želim vratiti kazaljke sata

Prije nego što istina bude priznata

Da bol ostane skrivena, nepoznata

U sudbini ovoj što mi je data,

U budućnosti koja živi od zanata

Da snove mrežom ništavila hvata.

 

I dok se iznutra sve ruši polagano,

Izvana djeluje uredno i poslagano.

 

Trčim za posljednjom zrakom i ostajem bez daha

Jer stvarnost mi je uništila osjećaje i lišila me straha,

Postajem bezlična poput duha,

Obična ulična protuha,

Nijema i gluha, za koju svijet nema sluha…

I odem jedan korak naprijed, a u iza dva koraka

I sve mi se dalje čini ona zraka.

Postajem mlaka dok pokušavam biti jaka

I svakog me dana život ostavlja bez zraka.

Bježim opet, bježim u nedogled,

Bježeći na nebo bacam pogled..

 

Zvjezdano nebo lutajući pokušavam pratiti,

Misleći samo na to kako ću vrijeme skratiti

Dok pokušavam shvatiti

Kako bih novi poraz trebala prihvatiti

I da time što se svim srcem nastojim inatiti,

Nikada neću vrijeme vratiti..

 

Ovaj mi se film čini poznatim

Dok uspomene u mislim vrtim..

Kako da bol umrtvim?

Kako da izbrišem uspomene što peku

I smirim u sebi ovu nabujalu rijeku?

Preostaje mi samo lutanje

U noćima dok nebeske suze ulicama teku.

Svako mi se svitanje i svaki dan čini sve teži

Dok mi vrijeme s dlanova poput pijeska bježi.

 

Cijeli si život vidim mutno,

Kroz tisuću oblaka i kilometre magle,

Mnogo potrošenog vremena i prilike promakle.

U moru snova samo su se loše odluke istakle

I kao da sam cijeli život uzalud potrošila.

 

A sve što bih htjela jest vratiti vrijeme

Jer tek sada počinjem osjećati breme

Što nosi ovaj poraz.

U ogledalu mi više nije isti odraz,

U očima vidljiva frustracija,

Srcu mi nedostaje mašta i inspiracija,

A ja ostajem zarobljena između stvarnosti i halucinacija..

 

U mojim je snovima još uvijek noć

I još uvijek ima vremena,

Samo da sklopim oči i sve će tuge proć…

 

No u stvarnosti je dan. Novi dan.

I s jedne me strane tišti poraz, najgori do sada,

A s druge strane nepomirljiv prkos i neporaziva nada.

Poraze i uspomene ostavljam korak iza sebe,

Nek hodaju za mnom kao sjene,

Nek mojim putem ostave svoj trag…

Ako ikad zalutam, da znam gdje neću natrag.

 

I počinjem graditi nove snove

Na temeljima onih srušenih.

I prazne, iscrpljene oči bacam na nebo

Da ih ispuni sunčev sjaj.

Ne, to nije kraj.

Sad tek postaje jasno

Da nikada nije prekasno..

 

2 thoughts on “Nije prekasno

  1. prelijeapa pjemsa….cesto se slicno osjecam al najvise mi se svidjela oova strofa:

    I dok se iznutra sve ruši polagano,

    Izvana djeluje uredno i poslagano.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting