NIJE DOŠLO SAMO OD SEBE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Dok svatko priča svoju priču najtiši su oni odani boli i piću,nitko ne pita zašto i kako gorko se pretvori u slatko.Ne vidim u ljudima da razumiju,ne očekujem više to,odavno shvatih da sama sam u tom.Tolike kiše godinama padaju i ispiru tragove stopa ali ja točno znam na kojemu je mjestu bila koja lokva.Vjetrovi nose prašine ulicama ovoga grada,sjećam se baš svakog mirisa znam reći i gdje i kada.Sjećam se lica u prolazu što pogledala su me nakratko dok sam žurila u neki svoj trenutak,srce počne jače lupat kad se čovjek osjeti sam u svemu,kad želi se nadati ali nema čemu.Volim sve što imam,cjenim svaki novi dan,svaku zraku sunca,svake kiše kap ali još jedno ne razumijem o čemu razmišljam svako jutro kad se umijem zašto čovjek mora proći kroz sve to,patnju i bol zlo i nespokoj.Utihnem si msili da ne razmišljam previše jer nikad ne dobijemo odgovor na ono što nas zanima najviše,to se život igra sa svakim od nas tu je nemoguć spas.Bol je u grudima,zlo je u ljudima to je istina,žalosna istina…Što onda da ja kažem o tome kad nitko ne može shvatiti osobu koja može se smijati a u sebi patiti,jer kada si drugačiji nitko ne razumije nije da ne želi nego ne umije.Reći ću vam nešto svi znaju glumiti vješto,svatko samo sebe gleda izvana sjaj-iznutra bjeda.Ali ova ovdje svoje srce više ne da,ne dam ga u prljave ruke makar me one šamarale i tukle,prljave ruke života ma gdje je tu ljepota?Pogledajte osobu do sebe,ona pati.svi patimo ali i dalje jedni druge ne možemo da shvatimo.Kad me osude da nemam mira,kad kažu da sam negativna i svadljiva zadržat ću u sebi sve što sam htjela reći,samo otići ču bez riječi jer postoji razlog za sve,nije došlo samo od sebe.

8 thoughts on “NIJE DOŠLO SAMO OD SEBE

  1. Uf…ko da svoje misli čitam…uz jednu malu razliku.Iako sama sebi govorim ˝Ali ova ovdje svoje srce više ne da,ne dam ga u prljave ruke makar me one šamarale i tukle,˝,ja svoje ipak dajem.Ne,nije voljeno onako i onoliko koliko bih htjela,ali što da radim sa svom tom ljubavi koju osječam prema svim ljudima koji su meni na neki poseban način dovoljni. Unatoč patnji i boli…neka…neka boli…neka glumim ,taj prekrasni osmjeh nabacim jer znam da sam nekog svojim ˝darom˝usrečila.Mora…to mora biti dovoljno.
    Sretno i odlično napisano
    Veliki pozdrav

    1. Maksimiliano hvala ti :).Small ne znam da li da kazem nasrecu ili nazalost ali i dalje pustam ljude u svoje srce
      Znam cijenu toga znam kako zavrsi ali to sam ja…Pozdrav i hvala na citanju. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting