NI TUĐI LJUDI

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kako je sad, kad je sve iza nas, čudno pogledati u prošlost…

I kako je sad kad si drugačiji sve drugačije.

Sve ono što si vidio, tužno je kad shvatiš da nikad i nije postojalo,

A sve ono što je zaista bilo, nismo ni znali da postoji…

Sve se vraća unazad,

Sve osim vremena,

Sve slike i svi ljudi,

Sumorne razglednice našeg grada čije smo boje dodavali u jutarnje kafe,

I bojili njome naše svakodnevnice…

A Bože čuda!!…

Sad kad su oči koje otvaramo i kojim upijamo tog preostalog svjetla,

Postale do utonule oči staraca, sad smo konačno svoji…

I tek sad vidimo da ni tad nismo bili djeca, a ipak nismo znali..

Nismo imali vremena baš onda kad je svo vrijeme bilo ispred nas,

A sad, sad kad ga nemamo, tek sad smo ga našli..

I više nismo tužni, ni tužni, ni ljudi tuđi..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting