Neznanki

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Noćas obuci sretno lice samo za mene

i ne tjeraj me

da stare moći koristim

u cipelicama nemirno crvenim

po kojima mjesec pređe

za vedrih noći

kroz san od stvarnosti

nakratko da te prošetam..

 

Može li ikako

do svijesti da ti dopre

kako od tebe tužniji postoje

ili su postojali prije

i tvoje priče

jako se boje..

 

Jer svaka je ista

i o tome baljezga

neman strašna

dok se vriske njene

o oklop prekaljenog ratnika lome

«ja sam ona što budne u san ugonim

i uzimam sve

samo golu bol zauzvrat

ostavljam»..

 

Ne moraš mi o nemani pričati

i šta ti priča

ne želim da čujem

za nju, koju sam protjerao

kad je opustošila sve u meni

i cvilila gladno za još jednom mrvicom

mog bića

ali nije našla

i u tebi sad divlja

svježe krvi gladna

sumanuto se vrti grabeći po obilju

sviježih sjećanja

u istom filmu s drugim licima

a već sljedeći tren

iz tebe može da iskoči

da se vrati

možda meni…opet

 

Zato te molim

nemoj da pričaš

šta ti ona radi

kad sam nemoćan

da je udavim

već mi daj svoje

puno talasa plavo more

i uzmi mi ruku

da me se sjeti i krikne

kad shvati ona koja dolazi

po nju da se došlo

da je gladnim

svojom pustinjom

i ovaj put zauvijek

uništim..

 

Ostane, neznanko, eto ta moja želja

budalasta

po kosi da te pomilujem

i kažem

ne brini, prošlo je..

 

5 thoughts on “Neznanki

  1. “Ostane, neznanko, eto ta moja želja

    budalasta

    po kosi da te pomilujem

    i kažem

    ne brini, prošlo je..”
    Pjesma je prelijepa.Ovim stihovima na kraju si tako lijepo zaokružio bit.
    Dobro jutro. :))))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting