NEVERA U VALI

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Dugo sam stajao na hridi moje vale,
vrijeme je teklo neobično brzo
nosile me sanje moje
u nepoznate magličaste daljine…
Mijenjala se boja neba i mora
a ja sam u čudu daljine gledao
kako se rasplinjuju moji snovi
k’o mjehurići od sapunice…
Osjetih grčenje tijela
tek nelagoda k’o jeza se uvukla u mene,
pogled mi luta po pučini mora,
stopala mi prikovana na goloj stijeni,
bijele kapljice morske vlaže moje lice,
vali se uzdižu po goloj hridi
uz huku se obrušavaju u modro more…
Huči vjetar, nosi bijele kapljice morske
sve do podnožja čempresa,
refuli vjetra povijaju grane
i šušte iglice čudnovatim tonom…
Tamni oblaci donijeli noć
i sve je crno nebo i more
i u duši nemirnoj neka crna slutnja
od bijesne oluje koja se morem valja…
Vodena zavjesa tek što nije stigla,
kad stigne, nebo i zemlja će postati jedno,
stići će nevera u silnoj kišnoj zavjesi…

 

 

14 thoughts on “NEVERA U VALI

  1. Lijepo i proživljeno. Nevera koja hara prirodom i čovjekom. Na kraju svi ostajemo sami na hridi izloženi stihiji života. Ti barem imaš svoju hrid, poznaješ je od djetinjstva.Vodena zavjesa kada se spajaju nebo i more, to treba doživjeti.Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting