Nevera

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Prolazim kroz more i kroz vjetrove
jer sada će nevera, sad će mene otpuhnuti
ovaj novi vjetar što mi skida vjekove.
Ti ćeš za to vrijeme poziv moj osluhnuti.

Odvest će me pravo k tebi u svježine rosne,
ravno tamo gdje su našli nam se puti,
usred ravni nebeske i plodonosne
gdje su tvoji zapleli se skuti

baš o moje srce i riječ moju svaku.
Svidjelo se tebi da mi čuješ otkucaje,
da me prepoznaš u mrklom mraku,
da mi nađeš dušu što me nebu daje.

Svidjelo se meni oči tvoje promatrati
i na svaki uzdah srca suze progutati.
Pisano je bilo nama slatku žrt odaslati
pa je usmjeriti prema raju, Bogu dati.

I sad mi se sviđa što sam zarobljena
sjećanjem na tebe, zavjetom okovana
koji nije još ni blizu prošlost zatomljena
nego grije život moj na svjetlu dana.

Niti jedan dragulj, niti kakvi lanci
neće moći tvoju ljubav od mene odvući.
Niti kakva ruža, niti zvijeri kakve klanci
ne mogu me od tebe ka sebi privući.

Niti ta nevera koja sad se otima
nije ništa prema uzburkanim sjećanjima
što im brojim već previše godina
pa već gorim sva usprkos sijevanjima

raznih munja, prijetnji, molbi ili ukaza.
Nebeski se svod razmaknuo,
spojio se s oceanima svih igrokaza,
a moj veo cijeli svijet je smaknuo.
28.10.2015. 21:04

 

4 thoughts on “Nevera

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting