Nesuđeno

Poželim te pored sebe.

I to uopće nije rijetko.

Srce se stisne,

pa stisnem zube,

podsjetim se da ne može.

Čovjek može pobijediti sve

osim sudbine.

/

Znam, iako sve je moguće

u svijetu od Boga stvorenom,

jer Njemu je moguće sve,

mi ostvarivi nismo.

Nije mi dana sreća

divnog ljubavnog sna.

Nikad riba nije mogla

popeti se na vrh jablana.

/

Ne pitaj što to za me znači.

Ne pitaj što ću i kako.

Srce ne želi izvan sebe,

ne želi pristati na manje,

a duša je silno sama,

žeđa za nečijom utjehom.

/

Žeđa za zagrljajem u hladnoj noći,

za rukom u svojoj ruci,

nekim tko bi htio,

nekim tko bi mogao,

dati srce mojemu.

/

Može li se živjeti ovako,

proživjeti život

u vjernosti bez kompromisa

jednoj neuzvraćenoj ljubavi,

nedostižnom voljenom muškarcu?!

2 thoughts on “Nesuđeno

    1. Nije do zaborava, nego da mi je naći mir.
      Mislim, napredovala sam, pomogao mi je, i on je otvorio srce i um da shvati neke stvari, među nama je mir, ali voljela bih da je u meni potpuni mir.
      Da mi je postići to da unatoč neuzvraćenosti i samoći budem mirna, da više nikad ne zaboli čežnja…
      Možda s vremenom. Nadam se.
      Velik ti pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting