Nestvarno…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nestvarno je to koliko si blizu

kad te nema.

Jos nestvarnije je Sunce u tvojim ocima

dok nam se Oluja sprema.

Citave cete misli kolju mi miran san.

Ja bih vojskovodju mojih nemira da polozim na dlan.

(…da osjetim koliko si malen

u svoj svojoj velicanstvenosti…)

Omamila me ta zraka ljubavi iz tvoga oka.

Gledah te zbunjena i srecna u isti mah.

Sarenilo u tebi,i voda duboka,

dlan na obrazu,od ceg zamre dah.

Biram i sad to da ti budem postelja

na kojoj se krevelje strahovi nasi slavni.

Bozanski smo se voljeli,ubi nas ljudska zelja

da budemo bitni,da budemo glavni.

Nestvarno,ali evo! Ubijam ego,cupam ga iz korijena!

Zbog suze na jastuku,zbog ruke u ruci.

Da li ce moja predaja nas strah da mijenja

Da li ce se cuti mir u nasoj buci?!

Ja te priznajem.

Razgolitih se pred tobom kao kurva.

Ja cupam sve iz sebe i najbolje ti dajem

da me Nase od Moga sacuva.

Nestvarno je kako nisi tu dok ti se poklanjam.

A zudio si da dozivis predah moje sile.

…Pod praznim nebom kao eho odzvanjam…

…Zalud mi moje sile bile…

Kad ne znadoh sacuvati nase…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting