Nestaje mi snage

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Hodnici su pusti,
samo prašina šušti pod nogama
i u tišini
vitla naše nade.
Tama sve obavija
i ne dopušta
da svjetlost obasja posrnule duše.
Kamen je hladan,
u njemu odraz je mojih sjećanja
i želje da lutam
u trajanju vremena.
Sve je pustinja i bespuće,
sve nestaje
u vjetru koji huči kanjonima tuge
i sjetu odnosi
da zaborav postane.
Slutnje propasti dodirnule su mi misli
i poput vihora poharale
ono malo preostale nade.
Samo mi je hrabrost ostala
da istini pogledam u oči
i nestanem u samoći.
Snaga mi kopni
u navali tuge
i pogledu na uplakano lice
koje nekad s ljubavlju me gledalo,
moje strahove živjelo
a sad tiho nestaje
u jutarnjoj rosi.

6 thoughts on “Nestaje mi snage

  1. pjesma samome sebi, oh kako divno, šalim se, sviđa mi se jako, malo tužna ali ono ima neki osjećaj koji se proteže cijelom pjesmom odnosno tvojom dušom

  2. “Sve je pustinja i bespuće,
    sve nestaje
    u vjetru koji huči kanjonima tuge”,
    ovi stihovi su mi najslikovitiji. Još jednom mi se svidjela pjesma. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting