NESTAJANJE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Živiš u staroj prašnjavoj klijeti,
Pitajući se dal će netko da te se sjeti.
Nekad davno vjerovao si u sebe,
Nekad davno ljudi su se ugledali u tebe.

Skupa odijela su bila glavni dio tvog života,
Na siromašne si gledao kao na hrpu idiota.
Jad i bijeda za tebe su bili poput stranca,
Sebe nisi mogao zamislit u društvu nekog klošara ili pijanca.

Ali jedan loš dan je dovoljan da ti se cijeli život okrene,
Sve dobre stvari najednom postanu samo daleke uspomene.
Sve što ti je u životu cvalo počinje da brzo vene,
Od onog što si nekad bio, ostalo je manje od sjene.

Svoju obitelj više ne možeš pogledati u oči,
Provodiš dane gledajući konobara kako ti čašu za čašom toči.
Alkohol ti je postao jedini prijatelj u ovoj samoći,
Svojom ulicom lutaš poput stranca u noći.

Pitaš se da li za tebe u životu postoji nešto više,
Ili je ovo zadnja stranica koju Život za tebe piše.
Kao odgovor počinju padati prve kapi kiše,
Udar groma u blizini svaku sumnju briše.

U ovom svijetu sve se više osjećaš poput nepozvanog gosta,
Niti ne znaš kako si se našao na rubu ovog mosta.
I dok nesigurno kročiš na Drugu stranu,
Prisjećaš se nečeg zbog čega prihvaćaš sudbinu ti danu.

Prisjećaš se jednog uličnog pjevača,
Već onda si osjećao kako nešto u tebi jača.
Pjevao je o Smrti od koje nitko nije veći,
Duboko udahnuvši prisjećaš se njegovih riječi:

“Smrt je vječnost koja nad nama bdije,
Uvijek spremna primiti nas u svoj zagrljaj.
Milosrdna i očekivana ona nikad nije,
Svemu dobrom i lošem ona predstavlja kraj.

5 thoughts on “NESTAJANJE

  1. Jako lijepa pjesma. Tužna…ali takve su i najbolje.
    Sviđa mi se na kraju ovo sa uličnim pjevačem i samim krajem “Svemu dobrom i lošem ona predstavlja kraj”. Jako lijepo napisano.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting