Neohvatljivi život

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nekad na stvari sam gledao sasvim jasno,
S površine, sa svijetlom svud oko sebe.
Bijaše to davno, jedva da se sjećam.

Sjećam se osmijeha bezbrižnih,
Vremena kad dane broj’o nisam.

No život, razapinje i blagoslivlja.

Sad, skučen ko u tijesnom bunaru,
Bjesni poda mnom tajnoviti vir života.

Svjetlo u meni iz dana u dan izčezava,
Dok padam sve dublje i dublje u sebe…u tminu duše…
Ono dobiva oblik…
Bliješti ko kruna od najčišćeg srebra.
Ono nestaje, ono (mi)bježi…

I znam,
Neizbježno je vrijeme, što će doć, kad će svjetlo,
Svjetlo života,
Sjat tako daleko i visoko, ko najljepša zvijezda.

Nedohvatljivo će biti tamo negdje gore
i sjat će za mene i čekat će me,
Koliko mi to sama….dopušta tama…

2 thoughts on “Neohvatljivi život

  1. Puno tuge u pjesmi ,to je život nemilosrdno nas melje ako se predamo i uništi nas.Zato moramo dići glavu i ići naprijed a za svjetlo gore uvijek ima vremena.Pozdrav.

  2. Neobično i slikovito si prikazao pad u bunar života kada su nam iluzije mladosti sve dalje i sve manje.
    “Svjetlo života,
    Sjat tako daleko i visoko, ko najljepša zvijezda.”
    A o dubini pada ovisi udaljenost od izgubljenog svjetla. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting