NEMA VIŠE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Praskozorja magličasta rude
i snene ljubavi nježno bude,
ja još budna mislim da pjesme pišem,
mislim da kao nešto stvaram
a ustvari samo šaram, šaram.
Nestalo osjećaja za magličasta jutra,
za tople zagrljaje snenog ljeta.
Nema više poleta iz srca,
nema više radosnog sunca,
nema više mene što sam bila,
nemam više ljubavlju ispunjena krila.
Tko će mi skinuti zvijezdu padalicu
da mi izbriše suzu na licu,
da mi rumen na obraze vrati,
da ova glava luda više ne pati,
da nemisli da se događaju čuda,
i da negdje u svemiru postoji netko,
netko tko još misli gdje sam sada,
i potajice mojim zagrljajima se nada,
kao u ovom praskozorju njegovima ja sada.

16 thoughts on “NEMA VIŠE

  1. Pomalo depresivni stihovi. Mislim da se svi mi ponekad uhvatimo u stanju kada nam ne “sjednu” najbolje magličasta jutra, kao da su ona kriva za sve naše tegobe…i kada se pitamo jednostavna a opet tako teška pitanja.

    Zanimljivi stihovi.
    Lijep pozdrav.

  2. “i da negdje u svemiru postoji netko”

    Mora da postoji kada nam je u misao tako urezano inače bi smisao života utonuo u besmisao.
    I nisi izgubila osjećaj za magličasta jutra. Malo će boljeti, ali će ti donijeti još lijepih stihova. Pusti ih iz sebe. Pozdrav!

  3. bako, bako vidim da si tužna i usamljena i beznadežna ..
    da nemisli da se događaju čuda,
    i da negdje u svemiru postoji netko…e tu si se prevarila….a šta je s nama koji te čitamo ..to se ne broji:)) malo se šalim ..jako dobra pjesma.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting