neke…nove dubine

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Neke dubine

koje možda i doseći znam

ipak ne mogu nadići sam

ne bez tvoje vedrine

 

Naučio sam stvarati

neka svoja

nova rajska polja,

napokon dovoljno zelena

da mogu me odmarati,

ali kad nisi sa mnom tamo,

neću se ni zavaravati

 

Znam pokoju šablonu

za instant-sreću,

jednim migom oka

izbljedjelom nebu

vratiti boju pravu,

posebnu neku, dovoljno je visoka…

Ali opet, drukčije plavu

 

U svakoj si pjesmi

proturječnost prepoznam

i mimo ljepote čežnju stvaram

jer kad stihovi su tijesni

tada kao da rekorde

u klišejima obaram

No nešto si, ipak,

poreći ne mogu

u mojim si mislima,

pjesmama i pismima,

sjaj u mom oku

 

I ove su riječi,

ako se katkad pitaš,

tek moji razgovori s tobom

onda kada te nema

čine da budeš mi bliže,znaš,

netko se liječi Bogom,

a nekom je Čovjek dovoljna tema

2 thoughts on “neke…nove dubine

  1. nebum te više komentirala, previše se uživim, a nijedan komentar mi se ne čini dostojan…svaka čast, veselim se svakoj tvojoj novoj pjesmi…pozzz veliki

    1. ma bolje nemoj 🙂 umislit ću se i prestati stvarati… šalim se, svaki tvoj komentar, svaki opis…nešto što je za mene divno i posebno!
      tako da…hvala još jednom, puno hvala!!!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting