Neka ti je lagan i miran san

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

(PREDRAGU MATVEJEVICU , 7.10.1932. -2.2.017.)

Zaspao si. Neka ti je lagan i miran san. Odmaraj se poslije svih putovanja,
od exila do azila. Nije lako plivati protiv struje a ti si plivao…
Ucio si i nas da se ne bojimo bujica ma kako da su jake.
Nije lako maceve ukrstati s vjetrenjacama a ti si ukrstao
i pokazivao nam da –Covjek sve moze! COVJEK!

Nije lako u sveopcem ludilu izbjeci da i tebi na navuku
ludjacku kosulju; dokazivao si , ne odstupajuci
da imas i srce, i dusu, da te nije napustio ni um ni razum.

Obijale su se o tvoju ranjivost, o tvoju ljudskost
oluje i orkani, klisuro granitna, postojana, nerusiva…
u mracnim nocima , ti, zvijezdo neugasla
cesto si sama i jedina
pokazivala put ojadjenima i obeshrabrenima…

Kada su zavijali vukovi, zeljni klanja i krvi
dizao se glas, glas vapijuceg u pustinji-
tvoj glas!
Nisu ga culi. Ili nisu htjeli cuti?
Plakao si nad ranjenim Sarajevom,
i nad protjeranima i nad mrtvima.

Zelio si pogledom i rukama zagrliti
STARI MOST u svome Mostaru.
U Mostaru gdje se za tvoga djetinjstva i mladosti
pjevao Santic i Sevdah…
Nestalo je Mosta. Nestalo je pjesme.
Ostali su jauci, rusevine i–
krv natopljena mrznjom.

Nisu ni tvoje suze vidjeli.
Radije su te gadjali kamenjem
i protjerali u exil.

Bio si protiv rata. Bio si za mir.
Bio si protiv mrznje. Bio si za Ljubav.
Bio si protiv rusenja svega sto ljude spaja
u humano zajednistvo
i pobratimstvo svih u svemiru.

Nadahnjivali su te tvoji veliki ucitelji
Krleza i Ujevic.
Kao sto ti nadahnjivas nas.
Nadahnjivas nas svojim Djelom.

Otisao si na put s kojeg se neces vratiti.
Ostavio si iza sebe trag koji nije lako slijediti.
Slijedit ce ga ONI, tebi slicni.
Nepotkupljivi. Neslomljivi.
Ima ih jos. Jos ih ima.
I bit ce ih. Hoce… hoce…

“Rijeka bez povratka”








Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting