Neka nebo plače

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Napustila me suza, da li se sveti,
isprala je oko i duša se svijetli
sada samo šuti, u tišinu gleda,
sve je više tuge od ovoga svijeta
Jecati je znala od bola se svila
gorke kapi svoje na mramor je lila
maramu crnu oko kose vila
sićušna i slana u kut se topli stisla…

Cvili vjetar oranice gole, cvili plače
niz uvelo polje, drhte grane i jabuke
stare – trese roda što još ostalo je,
trava rosu cijedi, mraz okorio bijeli
hrđa vrata glođe – škrguću od muke –
taraba se trese, kuda huka prođe
ni pijetla zora svjetlom ne veseli
zapjevati svijetu što mu sudba veli,
pas cvili od studeni drhti, noći hladne
pustim drumom mjesec blijedi seli
sve te slike žive – samo dušu tlače,
kiša će danas, neka nebo plače…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting