NEISPRIČANA PRIČA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pričam ti o stazi koja se nije ocrtala

u mapi vremena

jer njome nitko nije prošao

o zori koja nije dočekana

pa sad luta među sjenama

i o kišnim oblacima što su zapeli među drvećem

i ostavili zemlju žednu,raspuklih usana

Govorim ti o koracima

što su bešumno prošli ispred vratiju

i o ruci što je ostala ispružena

jer nije pokucala

znajući da je nitko neće čuti

i o sleđenom osmijehu na licu

neprepoznatom među svojima

Pričam ti o ruži crvenoj i njenom mirisu

koji je vjetar raznio u polja rasvalih makova

i o cvrkutu,što se razbio o staklo prašnjavog prozora

i o svijeći na tom istom prozoru

koja je dogorijevala,iako je noć tek počela

Govorim ti o gradu,zaspalom tek pred zoru

i o pogledu što se ugasio u pustoj ulici

uz odbačene igle kraj kontejnera

govorim ti o drvetu,koje nije nikad niklo

među gomilom plastičnih vrećica

i o mrtvom dupinu

kojeg su pronašli ribari

kad su potezali mreže u sam sumrak

I kad ti govorim o svemu tome

crvenim se pred tobom dijete

njišući ti zaspalu kolijevku

Svejedno,ali tiše još ti pričam

u nekim suznim dječjim očima

o nekim malim gladnim ustima

o promrzlim tijelima među ruševinama

i olovnoj kiši što pada,noćima i danima

lomeći krikove galebova među gluhim zidovima

I ostavljam ti ovu priču nedovršenu

neizrečenu dijete

da je ti ljepše ispričaš

meni i sebi jednog dana….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting