Nedostaješ mi…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Na tihim krilima noći

lebde zvuci violine,

oni plačni jecaji,

kojima smo se voljeli,

kojima se volimo,

kojima ćemo se voljeti,

uvijek i zauvijek,

tražeći se

u bespućima vremena,

spajajući modrine naših istina,

razlijevajući se kapima

još skrivenim u daljinama

bijelim…

jer priča je naša

nježnija od sjaja  gorskog izvora,

toplija od zagrljaja sutona i mora,

mekša od jastuka maglenih

što pjevajući uspavljuju breze

i neke nedodirnute uspomene.

Čujem glas tvoj,

još na usnama mi drhti

kao lišće na gipkim granama

u plesnom koraku  vjetra

i u najdubljem kutku svoga oka

čuvam suzu

koju srcem vezem

i pletem joj rubove čežnjom

za blizinom tvoga uzdaha,

za osjetom tvoga dodira

koji postaje moj najljepši stih,

mirisan,

sanjiv,

svilen

kao ljubav koja me tobom ogrnula.

21 thoughts on “Nedostaješ mi…

  1. “mirisan,
    sanjiv,
    svilen” je tvoj stih, satkan od same čežnje, ljubavi i sna. I drhti na zvucima violine i dira srce zaljubljeno svakog čitatelja pjesma “nježnija od sjaja gorskog izvora”. Veliki jutarnji pozdrav draga vilo.

  2. ..oni plačni jecaji,

    kojima smo se voljeli,

    kojima se volimo,

    kojima ćemo se voljeti,

    uvijek i zauvijek,

    tražeći se….

    Divno stihovi vilo!!! Ja sam se baš ovih dana našla, stoga se me se dojmili još više!!

    Pozz 🙂

  3. sto bi newe rekla- hjoooooooooojj… vilo nedostajes mi zbog ovih stihova. ja sam sebi uvrtio u glavu da si to ti na tvojoj slicici i sad me bog ne moze razuvjeriti:))))

    1. Hvala Sanja, drago mi je što moje stihove tako doživljavaš, to znači da sam uspjela njima dočarati jednu dimenziju sebe…barem malo…najljepši pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting