NEDOSANJANI SNOVI

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Još čeznem nedosanjanim snovima
poeziju tkati,
na štafelaju duginim bojama crtati
proljetno mirisno cvijeće,
onu ljepotu duše
koju mašta stvara božanskim žarom,
poeziju cvjetnu,
to je oduvijek bio moj san davnih želja,
što se rađala vremenom,
sazrijevanjem mojih misli,
i buđenjem u bljesku nemirnih snova,
u kojem je satkana oda strasti
cijelog mog bića, jer zavoljeh to stanje,
taj san, koji je na trenutak stvaran,
onakav kakav bi morao biti,
u kovitlacu sveviđenja ljepote
što okružuje mene i tebe
voljeno moje…
vodi me taj san u apsolutnu
ljepotu ljubavi, na granici sna i jave,
i pamtim sve sutone zagrljaja neba,
njene plave svilene haljine,
u kojima smo skriveni oslobodili
grleni zvuk naših strasti,
dok su morski vali, ritmom
skladali naše uzdahe, u vrtlogu
romora mora i vjetra…

22 thoughts on “NEDOSANJANI SNOVI

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting