Nedjelja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

nedjelja u bijelom cvijeću
njen humak od mramora
uz zgasnutu mokru svijeću
biva hladan bez žamora.
sam je svijet. krvav svemir.
u namreškanu skupljen čežnju
svaki vapaj zove nemir
što bliješti u smrtnom svežnju.
skuplja rane svih ratnika
na hrpu, tešku poput olova
danas dan je svih patnika
noćas noć je svih bolova.
živo grob sad misli, sanja
on je kavez palog vremena
što podno kislog crnog granja
sluti mrtav dodir tjemena.
s jaglacima njena halja
mrakom ropstva biva skrivena
usred grotla, zemnih ralja
vrište usta zašivena.
pod teretom vlažne gnjile
u ćeliji od mramora
bijesni crvi, glasno mile
po truplu od Amora.
u jami tokom zlobnog pira
šupljim jedan srcem rine
salvu lešu praznom svira
krcat kovčeg od borovine.

gore povrh tmurne muke
iscrpljen i gubav, nujan
nesvjestan duboke buke
daždem se davi rujan.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting