Nebudnima

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

nezasita    zdrijebad  onemocalog,

sa cela kolone ,  predvodnika jata

pegazima  mladim  polomise  krila,

pod  laznom krinkom proleterijata

pod  plastom  pet do dvanaestih minuta  od zlata

, u  uskim rovovima rdjavog sata

ne vidjese  nikad ,crkve i hramove,

ni  ponocke , mise,  ni bozicne liturgije

dok ne stavise  suznjima  mrznje amove

, pa uz   posmrtni govor staroga svata

zaigrase  valcer sa bogom rata

uz krvave pakla orgije

 

 

5 thoughts on “Nebudnima

  1. “Vječita tama,
    uz blijedo svjetlo
    na kraju tunela.
    Duše se samo šunjaju polako
    ne bi li i one
    jednom zaboravile svu tamu
    i raširile tunel oprostom
    i zaboravom “..
    Malo se nadovezah na tvoju duboku pjesmu.Ne zamjeri,ja sam je shvatila kao grubu istinu jednog vremena kojeg i sad vučemo u sebi..pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting