Ne znam

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Lagala bih kad bih rekla

da me ne bi bilo strah.

Pitala bih se bih li mogla.

Prihvatiti nečije stanje

samo po sebi nije problem.

Ali ljubiti nekoga istinski,

živjeti s tim stanjem,

postati dio toga stanja,

nikome ne bi bilo lako.

Nisam iznimka od pravila.

Ne, ne znam što mogu

niti koliko mogu.

Nitko zapravo ne zna.

I opravdani su strahovi

dopustiti nekom da se veže.

Prihvatljivo je biti u nedoumici

imaš li pravo i jesi li prava osoba

za očekivati i tražiti taj ishod.

Samoća je bolno teška,

a opet, savjesti je lakše

ako ne dopusti nikome

da dopusti sebi takvu ljubav.

Ljubav koja bi možda uništila.

Da, sve je to ljudski i razumno.

Al’ Božje su priče čudo.

Ono što najviše ranjava,

što nosi rizik samouništenja,

ili duplog uništenja,

od sebe i od drugoga,

nekad stvara onaj uski put

što vodi pred vrata raja

i naposlijetku ih otvara.

Ponekad se spasenje krije

u onome što se čini najgorim.

I ne znam što je volja Njegova.

Možda je ovo razdoblje spas,

a možda tek odmor

u pripremi za nešto novo.

Možda za najvažniju lekciju

u dva čudesna života.

Sličnih priča i borbi,

a različitih reakcija i posljedica.

Lekciju o onome što još ne znaju,

iako su za to od ljudi čuli.

Lekciju da ljubav rađa heroje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting