Ne zelim sjaj

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok hodam pustim ulicama svog grada, srecem bezbroj nevidljivih lica.
Da li ja to sve manje postojim ili ovaj grad prestajem da volim?
Sta i ko sam mozda necu saznati, al kakav sam covjek znacu u sekundi,
kad srce ubrza i svijet stane, a zaboravim na rane.

Tada sam ziv i necu mislit da sam kriv na srecu sto doleti, to je ptica iz djetinjstva
sto na prozor sleti.
Neke srece dodju ‘mjesto tuge, sad drugu ne zelim.

Ne treba mi sjaj tih skupih zivota, jer nije kljuc za moje blago.
Ne treba mi sjaj koji spadne, a ispod se nakit mrvi.
Ti mi trebas posljednja i prva, noseci od srca ogrlicu,
onu za tebe, a ne tudju pricu.

Slike iz zivota sve na druge lice. Nas je za nas,
a u gradu gdje dusa miruje, slika nas ce mi biti spas.
Ne zelim sjaj, vec nas skromni raj.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting