Ne moze, i nikad nece, propasti Narod…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Iz mucnog se trgnem sna,
Rusi mi se kuca, plovi kao brod,
ne vidim krova, tek nebeski svod.
Tonem, tonem u ponor bez dna…

Srecom , budim se i shvacam:
Nije to stvarnost, tek jezivi san;
Pred oci mi dolazi Zagreb, Petrinja, Glina…
U katastrofi strasnoj , Sunce ih ,ipak, grije
iz ljudskih osmijeha i toplih ociju.

Pomoc pruzaju znanci i neznanci
nesebicno i odvazno ruka se pruza ruci,
tisuce srca kao jedno kuca
O, nikad nece propasti ovaj Narod…

To je sada zbilja poslije ocaja i tuge
Nesretna Banija iz pepela se dize,
Shvaca da je Covjek Covjeku , jos uvijek, BRAT.
Mole se uz vatre kraj srusenih kuca
da im se vise nikad ne dogodi ni potres, ni rat.

Preboljet ce patnju i rane
ova napacena Zemlja, ovaj nesretni Svijet,
preporodjene, ojacane stasat ce generacije nove
u cijim domovima ce sjati svjetiljke srece,
a u srcima ljudi iznikli cvjetovi Dobrote
nikada, nikada uvenuti nece…

Iz tragedija, iz rusevina, iz pepela
ustremit ce se drugacija Banija i cijela Hrvatska,
od Njih ce moci uciti citava Zemlja, citavi Svijet.
***
Poslije mucnih snova od kojih me jeza hvata
sapcem jutru u zagrljaju Sunca:
Ne moze, i nikad nece , propasti Narod
koji u svakom Covjeku vidi prijatelja i –Brata…

“Rijeka bez povratka”
7. januara, 2021.

P.S.
Kroz nekoliko nadolazecih mjeseci necu biti na internetu. Danasnja pjesma je moj zadnji prilog za Poeziju Online, dok se ne vratim ponovo na internet.
Administraciji i svim suradnicima zelim mnogo uspjeha u 2021. godini i
saljem pjesnicki pozdrav. “Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting