Naše vino

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Žeđam onog nadahnuća usred noći,

one strasne zaljubljenosti u bezvremenost

što me nosi kada čeznem k Tebi poći

da prihvatiš moju svetu snenost

 

kojom nađem sebe čistu, s tako malo grijeha

da me nevjerica ta privodi snažnome oduševljenju

za sva blaga duha, punog suza, punog smijeha

koji me osnažuju još više svemu stremljenju

 

gdje sam jedina Ti duša koja čuje dozivanja,

koja čuje uzdahe Ti prevelike žeđi

što me izvodi van slijepoga usnivanja,

otvara mi oči za krajolike bez međi

 

kojima se prostire svježina Tvog božanskog daha.

Udišem s lakoćom kao beztjelesno biće

čija ljubav pjeva tiho i bez straha,

opušteno sluša kako noćna zora sviće,

 

malo prije nego što će se pojaviti zemaljski dan,

ono sunce čije tijelo vraća me toj uskoj svijesti.

Ti mi tako nježno ulaziš u san,

a ja gledam gdje ću opet na zemlji Te sresti.

03.11.2015.  03:28

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting