NARANČIN SOK

[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

vremenom prošlosti
gledam stablo, 
pamtim svaki njen cvIjet u proljeće,
pa onda list koji već miriše,
to moja je naranča, za me
posađena,
uzgojena, u zavjetrini
čuvam je od napasnika, milujen
joj zlatni plod dižući se na prste,
jer on ponosno raste
i napreduje meni u čast,
puštam ga još malčice, još koji sat,
a onda kad nebom prospu se zvijezde, polako
otkidam ga,
dotičem usnama, osjećam
dok drhti od susreta sa ženom,
daje mi dozvolu,
skidam prstima gornji sloj, suptilno,
jagodicama prstiju,
mirišem, zatvaram vijeđe,
moja najomiljenija-voćka,
najslađi plod koji ozdravlja
mi dušu,
osvježava suhoću ustiju,
postajem prpošna,
prepolovljam polutke,
plešemo
dok iz naših pora cijedi se sok,
žut, žući od žutijeg, nektar
koji kaplje u moje uspaljeno ždrijelo,
neću se zagrcnuti,
za boga miloga
nije li to samo moja naranča,
moj eliksir zdravlja i vječne sreće…

Fotografija Denis Kožljan.

2 Thoughts to “NARANČIN SOK”

  1. plavo_sunce

    i ja volim naranču, i okus i miris. I sjetila si me na jednu pjesmu Dobriše Cesarića:

    Naranča

    Dohvatih naranču sa stola,
    I najedanput
    U svijesti mi sinu:
    Sada je zima.
    Neprijazna, duga,
    A ja u ruci držim komad juga.

    I zlati mi se naranča u ruci.

    Sačuvala je malo južnog sunca
    Na svojoj kori,
    I smije se,
    I miriše,
    I gori.

    Lp
    🙂

  2. Denis

    hvala ali ova narača ima drugačiju ulogu…lp

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting