Najmilija moja…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ponekad..slušam je kako diše,i pomislim…kad bi mogla disati tiše,da ne
osjetim u uzdahu svaku joj brigu..i čitam to lice kao naboranu
knjigu…Najmilija moja…Gledam te oči,djetinjstva svog oazu..ne govore
ništa,a tako puno kažu.

I poželim..ko’ nekad slupčat se u njeno krilo..i dodirom ruke odagnati sve
loše sto je pogodilo…Najmilija moja…Ponekad gledam u te smežurane
ruke..i pomislim..kako nema te muke koju nije njima ublažila…a ništa nije
zauzvrat tražila…Najmilija moja…

Ponekad..slušam je kako diše..i strah me probode do kosti i više..kad
pomislim da ću je jednom izgubiti…Najmilija moja,sve je lakše dok me bodre
tvoje oči..u tvojoj suzi uvjek cu snagu smoći..Jer nema tih snijegova ni
zima,koje ne može da otopi majčina toplina…Najmilija moja…

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting