Najbolje od mene

[Ukupno: 3   Prosjek: 5/5]

Osmjeh,

svjež poput ljetne kiše,

nehajno nabačen,

dobačen slučajnom prolazniku u nekom tijesnom prolazu:

djetetu, psu ili starcu,

dok lepršam starim uličicama, migoljeći lagana koraka,

i razmišljam o prošlim vremenima,

o ljudima koji su ostavili traga u okviru prozoru,

na širini ispred muzeja, ili u sjeni balkona.

Ako se potrudim zaista snažno, još uvijek mogu naslutiti

ukradene poljupce, šuštanje haljina, nedosanjane snove,

miris parfema, zagorenih ručkova i propalih planova…

Tako ću i ja,

odlebdjeti u eter,

postati sjenka ispod tuđih koraka,

oslobođena svakog oblika,

dok će nepoznati ljudi hodajući mojim stopama otkrivati nove puteve.

I, tko zna,

možda na trenutak,

u nekoj suludoj igri svijetla i mraka,

razlomi se vrijeme,

preklope se sati,

zatitraju čestice nepoznatih davnih i budućih svjetova

pa se na nekom prašnjavom prozoru pokaže…

najbolje od mene:

osmjeh,

svjež poput ljetne kiše,

nabačen nehajno,

dobačen slučajnom prolazniku u nekom tijesnom prolazu:

djetetu, psu ili starcu…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting