Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Na uzvik, od njenih usana,
prema usnama mojim,
da nema više ljubavi među nama;
sve pjesme svemira se skameniše.
Ljubavno mi kamenje oteža,
nade se u duboku vodu utopiše;
Pretegnu smrt sve živote u ambis,
umriješe oči u dubinama.
Na uzvik, od njenih usana,
da nema više ljubavi među nama ― zavlada na nebu tama;
Zvijezde se pogasiše,
nebeski se stožer prestade okretati.
Pupavci ― moje nježne ptice,
zadnji put huknuše;
prije umiranja,
za pozdrav zlatokosoj.
Livade mi cvjetne uvenuše,
osušiše im se krunice nježne…
Duša moja klonu u njedrima,
pomavenje mi džennet pod košuljom.