Na prostranstvima vremena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Na obali sanjanih želja ispisao sam tvoje ime u pijesku, jednom u davnini dok su snjegovi vladali zimama i dok je ljetom, nekako uzvišeno, dizala se čežnja snova o tvome postojanju, možda negdje baš u mome vremenu, baš u mome svijetu savršenstva.

Prolazile su godine i ljubavi razne, još od školskih klupa i jednog kišnog ljeta devedesetšeste, čak i ne tako davne godine uzaluda, sve do tvoga pisma, tvojih riječi toliko čekanih i tvoga poljupca što je otključao vrata između snova i jave toliko potrebne i tebi i meni.

Jesen te podarila svijetu svojim prvim izlaskom i poklonila meni, još nepostojećem. Ali godine što nam slijede pod ljubičastim zrakama sunca, i mnoga proljeća zelena i jeseni što se crvene, poklonit će nam probuđene vjetrove zadovoljstva, zajedničke noći i razigrana jutra, i jedan život vječnih snova na prostranstvima vremena…

4 thoughts on “Na prostranstvima vremena

  1. lijepo pippo

    kraj poseban

    Jesen te podarila svijetu svojim prvim izlaskom i poklonila meni, još nepostojećem. Ali godine što nam slijede pod ljubičastim zrakama sunca, i mnoga proljeća zelena i jeseni što se crvene, poklonit će nam probuđene vjetrove zadovoljstva, zajedničke noći i razigrana jutra, i jedan život vječnih snova na prostranstvima vremena

    pozdrav
    SFD

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting