Na proplanku duše tvoje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Na proplanku duše tvoje,
nakićeni, navezeni,
pokriveni, sakriveni…
brojni se cvjetići roje.
Jedan cvjetak se u isti mah sa
cijelom tvojom dušom stvori,
nečujno, toplo, milo…
on u tebi ”Ljubav” zbori…
i tijelo tada mirisom oživi,
i obraze tvoje s rumeni on prelijepo oboji.

Nisi znao da se miris taj od tvog rođenja,
pa i prije, dušom tvojom širiti stao,
-kroz život te bodrio, tugu srećom bojio…
Snaga, ljubav, radost…
i sva tvoja lijepa osjećanja,
lati su od tog cvjetka duboko
skrivena, i tebi neznana.

Prvi cvjetić što se poslije širiti stao,
nad maglovitom rijekom tvog života,
on se stalno zagledao, pa ogledao…
Smiješio se sebi, aplaudirao svome liku,
ljutio se i bacao lati svoje,
kad bi ‘vjetrić’ mutio u rijeci
ionako mu tamnu i još nejasnu sliku.
Taj cvjetić još u tebi živi i diše…;
često… baš on, u tebi najjače
oštrim mirisom zamiriše.
Ispred iste rijeke što pred tobom
još ti tamna i nejasna krivuda,
on pospano i zbunjeno gledi,
pa riječi čita i razaznaje ali,…
-još uvijek samog sebe ne prepoznaje.
Ili… zna, sluti da se o njemu priča,
pa mu okice snene, sjajne…
dok ove retke čita.

Drugi cvijetak tik do prvog izraste;
njih dva na proplanku od duše tvoje
stalno nemir i tjeskobu praviše.
Kada prvi krene da svoj miris širi,
drugi ovaj glavu bono poginje…
-druga svog on tako opominje.

Nemoj nevaljali cvjetić
naglo da čupaš i gaziš!
To će cijelu dušu da zaboli…
i ne trebaš!
Oslušni njegov miris
kada počne da se širi i,…
probaj da ga prevaspitaš!
Nemoj da se cika, vika,
i nemir… tvojom dušom ore,
–nauči ove nevaljalice
da misle, misle, misle…
pa tek onda govore!

Treći miris što se dušom skita,
tog je cvjetića što ove riječi čita.
Čita on, misli… riječ bi svaku da
dohvati, pa shvati, i zanesen onda
mislima od ljubavi, mira… poleti.
Njegove lati plemenitim mislima zvone…
Ljubav, pravda, mir… su boje od kojih
njegove prelijepe lati mogu da se kroje.
Nađi ga…
Sjećanjem na Boga,
ljubav, pravdu… – zalijevaj ga;
zar da pored ovakvog mirisa,
ti ostaneš samo sa prva dva!?

Četvrti… peti, šesti,
posebni su tvoji cvjetići;
da samo ti želiš, izrasli bi
na proplanku duše tvoje,
jedan za drugim…
-k’o mali zvončići.
ZADOVOLJSTVO,
MIR,
SREĆA…
njihova su druga imena.
Osluškuj… stalno, proplanak
duše tvoje, – da li uopšte,
i koliko kod tebe takvih ima?

Strpljiv trebaš biti, lagano se
upoznavaj i druži sa dušom svojom,
-ona je nježna i slaba,
ponekad mračna i kruta…;
nađi najljepši način da joj priđeš,
i cvjetiće duše svoje prepoznaš.
Laganim koracima uči da koračaš,
i najprije treći cvjetić uzgojiti trebaš,
a misao ružičasta… njegova, pomoći
će da sve ostale zalijevaš i zalijevaš…
i tek onda mirise od
ZADOVOLJSTVA, MIRA, SREĆE, upoznaš!

Sedmi cvjetak najljepši miris ima.
Sakriven, duboko… ispod sviju gore,
on u tebi spava;
nema neku boju jer se sva boja
ovog svijeta u njegovu sjaju utapa.
Od svjetla i čistote lati ima,
a svaka nebrojene tajne skriva.
Budi ga bar,
zar da takvo blago u tebi bude,
a vječno ostane da spava.

(Pjesma na simboličan način govori o
fazama duhovnog razvoja ličnosti čovjeka)

2 thoughts on “Na proplanku duše tvoje

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting