Na obalama sjećanja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]


Pitaš se gdje možeš da me nađeš?

 

Tamo gdje prestaje stvarnost,

Gdje sviću  rujne zore,

Gdje se rađaju  snena  jutra

Tamo sam ja.

Daleko negdje,

 

Skriven u tvom sjećanju

Na dalekim obalama

Tražim mjesto gdje mogu 

Da se sakrijem,

Da zauvijek ostanem s tobom.

 

Pitaš se kakva je stvarnost?

Miljama daleko od mojih sjećanja,

Poput starog odbačenog kofera,

Leži moja stvarnost.

Nad  njom lebde tmurni oblaci.

O, kad bi samo došla Ti,

I obojila moju stvarnost ljepšim bojama.

 

Uzalud je da se živi od sjećanja.

Sjećanja su samo za naivne budale,

Koji su imali sreću, ali su je pustili da ode.

Prava sreća kasnije se teško vraća…..

3 thoughts on “Na obalama sjećanja

  1. Prelijepi stihovi sjete i žalom za nečim izgubljenim.Sjećanja nas održavaju normalnima i duhovna su nam hrana iako nam ljubav nemogu dati.Ugodna noć.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting