NA MOM ISPRAĆAJU

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zatvorit ću oči
umorna od sebe i
zaboraviti na sve ispunjene
i neostvarene želje.
Želim otići,na moj način
bez suza u očima voljenih.
Neka me prati povorka
sa pjesmom:
“Voljelo se dvoje mladih”…….
Osjetit će moja duša na pola puta,
da više nema
gdje da luta.
Uvenut će ruža bijela
što mi pod prozorom
još jednom zamirisa.
Stisnut ću ruke u
navali agonije,
pa jednom se umire.
Vi pjevajte!
Pronalazim konačni mir,
što čitav ga život tražih
među zvijezdama i
dalekim prostranstvima.
Ne oplakujte mene,
jer mog života je kraj.
Voljela sam i
voljena bila,
nije mi život bio
čisti promašaj!
Pripremite orkestar i
ćutite,
dok se tiho muzika
po grobu razliježe.
Pokrit će me zemlja a
ostat će istina:

JEDNOM SAM I JA ŽIVOT ŽIVJELA!

http://www.youtube.com/watch?v=eqoinb83UmE

24 thoughts on “NA MOM ISPRAĆAJU

  1. E sad si mi natjerala suze u oči.Kako tvojim stihovima tako pjesmom koju si priložila.Uvijek plačem kad čujem ovu pjesmu.Prvi put sam je čula u filmu “Kuduz”.
    Ljubim te. :**

  2. nešto sam slično napisala u nekoj dubokoj tuzi nad sobom…onako, baš sam izbacila iz sebe bol…jednom kad me ne bude više…

    pa su me pitali, šta mi bi, a ja rekoh, ništa, eto tako…radosna u novi dan bježim zato što još nije jednom kad me ne bude više :)))

    pusek newe

  3. Faiza, pjesme su previše bolne da bi čovjek pročitao i odslušao bez suza.U zadnje sam vrijeme ranjivija na ovakve poticaje. Ako tuga može biti lijepa, onda je to ova tuga.Ljudsko srce mnogo može podnijeti. Pozdrav draga Faiza.

    1. hvala draga Marija:))
      ne bojim se tuge,ona je uvijek uz mene ma koliki osmijeh imala na licu.
      Pokušam napisati veselu pjesmu ali rijetko mi uspije jer eto ima nas svakakvih na ovoms svijetu.
      lijep pozdrav i eto otjerala sam tugu čitajući vaše komentare

  4. Stisnut ću ruke u
    navali agonije,
    i zaledi se tvoj drug akrap….brbr
    optimističan pogled na odlazak..a zašto nebi bio takav…..mnogo dobra pjesma…
    Pronalazim konačni mir,
    što čitav ga život tražih
    među zvijezdama i
    dalekim prostranstvima.
    ovaj dio izdvajam….najveći pozdrav

    1. brzo se odledi moj druže:))
      u mojoj porodici su vecinom bili stogodišnjaci(deda,nana)pa se tješim da cu dočekati kraj kad budem imala bar 90 hahhha
      ali ipak želim da s pjesmom odem,pa neka me u tom trenutku i proglase ludom ipak me ne mogu zatvoriti
      ne znam zasto ali imam osjecaj da uvijek nesto trazimo a ni sami nismo sigurni sta je to medu oblacima.
      hvala ti na kom.jer uzivam čitati tvoje riječi,nekako me trznu(probude)vecinom mi popravis dan i hvala ti :))

  5. ”Voljelo se dvoje mladih…” ma te žute dunje toliko su mi puta oči napunile suzama,a tvoji se stihovi u istim tonovima na mene odražavaju… Draga F., prebolno i tužno si ovo opisala… jako,jako dirljivo… Ljubi te ♥ila!

  6. Faiza hrabro si izrazila ono s cime se vecina nas suocava jer i zivot i smrt su prirodna stanja..kojih se svi plasimo i zamisljamo kako ce biti onda kada nas ne bude.Zivot je kratak da bi ispunili sva svoja ocekivanja ,zelje..uvijek ostane ono nesto “sta bi bilo kad bi bilo…”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting