Na kamenu malenkosti

Sjedim na kamenu

Svoje malenkosti,

Svojega univerzuma.

I tupo gledam  u ono

Što učinih i

Pred čime ponizno pužem

Spuštene glave.

Ti ne znaš tko sam,

A znaš me.

Ja stojim kraj tebe,

Dišem s tobom,

Gledam tvoje misli.

Ti misliš da sam nedužna,

Ti vjeruješ u mene.

(A ne znam smijem li se više tebi, ili sebi)

Sjedim na kamenu

Svoje malenkosti,

Svojega univerzuma.

I umjesto da ga nosim

Kao teret na svojim plećima,

Ja ga bezvoljno odbacujem.

I gledam kako se nepovratno

Kotrlja u tišinu.

Sjedim na kamenu

Svoje malenkosti,

Svojega univerzuma.

I čujem kap vode

Negdje iza.

I kaplje,

I kaplje,

I kaplje…

5 thoughts on “Na kamenu malenkosti

  1. Nisu suze. Voda koja kaplje u pozadini simbol je trenutka koji uskače u moje misli i koji se dobro uklapa u dio duhovnoga spleena u pjesmi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting