Na drugoj strani jastuka

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Polegni me među sitno poljsko cvijeće

da mi vjetar na licu nacrta ravnice

neka mi se oči obojaju

u boje dalekih srebrnih leptira

i uzmi me

kao kapljicu bistrog oka

pa me stavi u dlanove

da ugriješ drhtaje duše…

onda zaplovi sa mnom

na valovima šumskih priča

i sakrijmo se u pjesmu cvrčka

sami kao oblutci na obali

u sjaju krila krijesnice…

I dok mi tvoje obećanje raspliće kosu

gube se tragovi strahovanja

otapaju se zaleđene rijeke

koje me poznatim mostovima

prenose u tvoju tajnu

u kojoj lutam bez ključeva povratka

bez šaptanja na ramenu

što smijem,a što ne smijem

samo uronjena u oblake naše postelje

nestajem u snu

većem od svih snova

ikad poželjenim

ikad sanjanim…

21 thoughts on “Na drugoj strani jastuka

  1. Ako se netko pitao gdje je ta vila,nije li ju začarana šuma vremena u krošnje tihog sna sakrila,eto,nije..vratila sam se nakon puno,puno obaveza i tek ponekim trenutkom kad sam stigla zaviriti u ovaj divan svijet,a sad,nadam se,ne idem iz njega tako lako..pusa svim mojim čitačima i dragim poetskim prijateljima:))♥

  2. Nedostaješ…vilovita,lepršava i nekako sneno zanesena…:))
    Nedostaju i ovakvi tvoji čarobni stihovi!
    Dobrodošla natrag draga!!:))
    Poljubac nježan kao krila vilinkonjica na obraz nek ti sleti:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting