Na balkonu želja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Boju purpura noć eterom prosipa
obrisima mekim kao tintom finom
il’ njenih usana razmazanih vinom
što čežnjom opojnom dušu mi osipa
na sve za nešto nukavši, lažnim hinom.

Uvijući tanke maskirane vlati
uspavano lišće noćas vjetri grezu
tiho na prstima da ne bude brezu
poput kose njene baš umije sjati
dok nemirci uvojke joj blago tresu.

Na balkonu želja crtaju se sjete
njen glas šapatom dozivaše mi ime
tijela su jedno povodeći se time
o radosti opet rođene ko dijete
elisama riječi zavrtivši rime.

I lutaju misli, lepršaju svodom
baršunastim svodom prožetim bespućem
ulaze vječnosti otključavam ključem
gdje anđeli se ne povode za modom
niti duh nam stežu lijeskovim prućem.

U maniri sata tu ne leti vrijeme
iluzije te što nad životom stoji
i nepostojano srca kucaje broji
samo uzdahe osmjesi ovdje plijene
njenog lica biće blagu sudbu kroji.

Jedan čovjek noću pijano tumara
pod balkonom želja dok zrikavci šute
ulične lampe osvjetljuju mu pute
pjesmicu pjeva što dušu mu umara
o ženi nekoj kojoj pokloni skute.

 

One thought on “Na balkonu želja

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting