Možda je vrijeme?

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kad ostaviš me ovako sklupčanu u čekanju

da brojim zvijezde u nekim prošlim noćima

i pletem puteve misli do tebe

znaš li uopće kako je udahnuti pepeo tvoga odlaska

i kako je ostati pred zaključanim vratima

dok me miris tame sustiže svakim novim treptajem?

 

Možda ipak lađe trebaju ostati usidrene u snovima

jer preduboki su oceani za bisere,

preumorna jedra za nove maestrale…

 

Zamisli samo da nismo rasplesali mjesečinu

i ne prilazi stražarima sudbine nazubljenih pogleda,

bit će ti tako lakše zaboraviti sve putokaze

kojima gotovo si zalutao

u neprohodne šume životnih odluka…

 

A za mene ne brini,

jer i tako…

nikada nećeš saznati za razbijene dijelove moje duše

koje sklapat ću u mozaik tvoga lika

dok mi ne zatrube trubaduri vječnih proljeća

kad opet ostat ću sklupčana u čekanju,

pa tiho brojati  zvijezde nekih dalekih noći

pletući njima puteve misli do tebe…

 

14 thoughts on “Možda je vrijeme?

  1. Možda ipak lađe trebaju ostati usidrene u snovima

    jer preduboki su oceani za bisere,

    preumorna jedra za nove maestrale…
    Predivno sve napisano.Izdvojeni stihovi govore o umoru duše istrošene u stalnoj borbi.Pozzzz Vilo.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting