Možda

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Možda i nije kasno učiti sebe

kako lažima pokriti oči,

Crnim satenom ogrnuti

Ogoljeno tijelo i sakriti dušu

od površnog pogleda.

Možda i nije kasno drugima

naučiti kako prijaznost i prijateljstvo

otvaraju šarke zaključane

radosti u koferu izblijedjelom

već od nošenja.

Postalo je pakleno vruće

bivanje u ovom mom tijelu,

nerazgovjetna čuvstva

se rasipaju o oblake sumnje

u to tko ja doista jesam?

Daleki put vjere i nadanja sam

prešla, koraci su mi umorni

za dalje, a pogledom ne mogu

više dosegnuti ni do neba.

Kao da je nečemu došao kraj?

Sumnjam da znam čemu?

Ono što znam… korice jedne knjige

zatvoriti treba,

već pročitano, već proživljeno…

Odveć dugo skuplja se prašina na

označenim stranicama, debelim

talogom prekrila slova.

Čemu čuvati nešto kao podsjetnik,

kad je istina da dok god se sjećamo

, zaustavljamo vrijeme i

ne dopuštamo novoj svjetlosti

da prostre svoje skute.

Da, večeras sam sam baš

dosadno klonula duhom.

Žao mi je, ali dođu tako ti trenuci

pa me maćehinski opominju, sude

i važu “za” i “protiv”

a ja se pitam čija je ovo zapravo bitka?

Moja ili moje prošlosti?

To su one bitke kad ne razlikujem

ni vrijeme, ni mjesto, ni bit,

ni poantu, osjećam samo gustu maglu

nad svime proživljenim i ne znam ni imena

tome što se događa.

Vjerujem da bi bilo lakše kada

bih imenovala ovo stanje,

jer kad nešto imenujemo,

tada imamo i potvrdu

pred sobom i drugima da se “zaista”

radi o ozbiljnoj stvari.

Sad kad samu sebe ne mogu

imenovati , osjećam se nezaštićeno,

nemoćno, uplašeno i rastrgano

između plime i oseke.

Možda je došlo vrijeme da

samo malo poludim, dignem glas

bez bojazni

da li tko samo sluša ili ipak čuje?

Moje misli su isprepleteni

konopi vezani za očekivanja.

Nakon bezglavog dana,

da, baš bezglavog dana, izađem van

željna samo okusa i mirisa,

prodornog, hladnog noćnog, friškog

zraka, prasnem sama sa sobom u smijeh

jer poželim biti moj retriver

koji je davno naučio da onome

tko ga nije pogladio prvi put po “zlatnoj” glavi,

drugi put mu sigurno neće prići i mahati repom

u znak dobrodošlice i prijateljstva.

Možda sam zaista ipak i konačno

malo poludila?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting