Možda

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Možda bi pričali dugo

onako u pola glasa,

dok se sumrak prikrada

i meko puni sobu,

a tvoja glava je

na mome ramenu.

Ili bi možda

pravili nekakav objed

gurkajući se jedno o drugo

u uskoj kuhinji

upravo dovoljno velikoj

da omjer poljubaca i hrane

bude sto na jedan.

Ili bi se možda

dugo budili

opirući se sneno

upornom suncu,

onako isprepletenih udova

ne želeći se odvojiti

od te zajedničke topline.

A možda bi te

nasred ulice

obgrlio odjednom

ne zaustavljajući se

i nastavili bi hodati tako

ja iza tebe

ljubeći te u vrat i obraz

dok bi nas pratili pogledi

manje sretnih prolaznika.

A možda bi učili djecu

I tvoju i moju

već samim time što jesmo

koliko sve oblika ima ljubav

i kako topao može biti dom.

I možda bi ti čitao zanesen

neke meni drage stranice

i isto tako slušao tebe.

Ili bi možda pobjegli

na makar jedan dan

na kakav iznajmljeni i daleki salaš,

pokušavajući se zasititi

jedno drugoga,

unaprijed znajući

da smo osuđeni na neuspjeh.

Ili bi se možda

nas šestero

upustili u rat jastucima

svako protiv svakoga

dovodeći stan do neprepoznavanja

količinom smijeha i usklika.

Kažem možda.

A možda najvjerovatnije,

da nisi preplašeno ustuknula

i otišla.

3 thoughts on “Možda

    1. Do sada sam čuo i pročitao dosta komentara,ali ovaj tvoj “tako realno
      a tako puno snova…” je nešto
      najjednostavnije,najljepše i najbolje
      ocrtava.
      To se može samo osjetiti,ne može se
      glumiti.HVALA TI!

      1. Često me stihovi ponesu…oduševe…zaronim u njih…ali ne nalazim uvijek prave riječi da to prenesem autoru…drago mi je da sam ih za ove stihove uspjela pronaći!:)
        Hvala tebi za uživanje u divnim stihovima!
        Topao pozdrav:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting