More samoće

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tišina zbori jezikom nijemim

Glasom duše sapete u tami

Samoća gluha zle slutnje

Konjske dužine umrli od žeđi

Šutnjom je grlim mazim volim

Ona je druga jedina moja

Tišina prekriva zov prošlosti davne.

Galiot krivicu svoju veslima gura

Sve dok dah mu živi

Dok se noge slome

Ruke zatrnu zgrče

Srce zamre u očima od soli.

Dnevnik stranica praznih

bliže se kraju

Kamen počiva na dnu mora

Spomen onome koji voljeti nije znao

Ruke mu fale

Kako naći duši zaklon

Tišina vapi nebu do Boga

Sargaško more

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting