Moje su suze posramljene,
stoje na tržištu roblja.
Moje je lice izbrisano,
a dah u kolijevci od
vječnoga sna.
Moje su usne ravna crta,
nabrane i strepte od muke.
Moje su oči dva sušna
goda, u vapaju za
malo utjehe.
Moje su ruke hladne,
a prsti mi staklo od leda.
Moji su otkucaji poput
jutarnje rose, a moj pokret
od lanjskoga snijega.
I misli što su nekoć
bile naivne i lijepe,
Sada su okno
ispod tvrđave laži.
Stojim prazna od sebe,
S lijerom u ruci…
S lijerom u ruci…
Odlična!!!
orginalno dobro.
Zahvaljujem na divnim komentarima!