Siđi k meni moja ljube
iz gore zelene,
i donesi vjetrić blagi
da me miluje.
Zadnji dasi srca moga
noćas odlaze,
na daleko putovanje
sudu svevišnjem.
Siđi k meni moja ljube
pa mi cjelov daj
zadnji cjelov što mi dadeš
bit će oproštaj.
I kada se opet vratiš
gori zelenoj,
ti pogledaj prema nebu
zvijezdu zlaćanu.
Oprosti mi moja ljube
što ti rano mrem,
zvijezdom ću ti sjati s neba
i na nebu čekat te.
Milovanje i cjelovi uz mjeseca sjaj
sad su zaborav,
a kada mi priđeš raju
ponovo će sjat.