Moj jezik

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]


 

U svijetu pohlepnih Sva moja pohlepa U koru kruha se skrušila.
U buci binarnih znakova Sve više je šutljivih jezika Zajaramčenih sponduloznih označitelja.
U svijetu zlomrzaa Istovijetnost. Iz džepa dobra-ra  viri laž. Jezik mržnje u pogledu gordih.
Crvav jezik u pogledu Tlačenih Za iste kačenih Odbačenih, pohlepom izopačenih.

Crni oceani pod jezicima Kamuflirane buržoazije. Ozonske rupe na jezicima Industrije i nacije
Iz pepela dižu mit Prave za sliku kamen kist Za plafon zelen list I predvodnike: Dardamus i Hipokrit.

Ljubavni jezik se zapleo U klupko vlastitih laži. Jezik transparentne vulgarnosti Općeprihvaćen
Od Petka do Petka U istom nagnjilom zubalu Hiljadu jezika se smjeni. I sve je već rečeno
A ništa rečeno nije. Pečat zvanja bez znanja Na jezicima mudrih Znalodavaca. A duše naše Ko rakijske čaše Natope jezike jednom kapi I ne trebaju više. Količina na prvom jestu Sastav manje-više.

I uče me, Ademe

  1. 1.       Budi odrasli mužjak

Ne ganjaj više kosti po zelenoj travi.

2.Nek tvoj jezik bude jezik ulizice.

2.1. Shvatit ćeš, to je svakom ono druo lice.

3. „ Pravi sinove“ kako kaže ona Naša Narodna

       Strogo čuvana tajna

       U dnu srca ponosno skrivana

       Za odabrane pjevana i svirana.

4. Izađi na mejdan sa najvećim protivnikom

    Samim sobom

    Potisnutim, skrivenim.

4.1. Pa nek vjenac pobjede odnese bolji, jači.

4.2. i neka ga odnese mladoj mesnatoj partnerici.

4.3. Kao Uvod u svetošću odobrenoj čari.

 

Ali, čemu sve to? Kad moj jezik ne pronalazi jezik Kojim bi kazao ono što zapravo mislim.
Lično moje „ja“ Može u fildžanu strasti Vrtjeti kliker požude I smijati se smiješnim
Uvježbanim pokretima.
Sve je kao disanje postalo!!!
A zrak ne udišem. Udišem carbon dioksid sagrojelih želja. Gušim se u nepostojanju Čije sam postojanje izmašato I sjajem žarulje uma osvijetlio Sebi objelodanio Kao cilj, savršeniji od svih. Kao jezik koji ne poznaje
Zvuk
Pokret
Sliku…
Kao jezik šutnje pune govora.
Kao jezik mirovanja
U sema plesu.
Kao boja bojom nikad obojena.
Kao boja vjetra načičkana ljetnjim šarama.
Kao krug u Savršenoj krivoj liniji. Kao svijetlost Vječnog mraka.
Nešto kao koža duše Što iz same sebe sija. Nešto kao ono Prvotno u nama
Čistota!.

Osnovno zanje o jeziku (meni kao i svima)Bilo je to da jezik odapinje riječ-glas u eter.
Baš kao crvena praćka. Zna hitati balone nježnosti I  otrvone strijele mržnje.
Zna biti nježan dodir I maramica za plakanje I vodič nesretnima I drug poljupcima.
A isto tako i guja zavidnica I crv uhoda Strvnirar i strvina vlastite vrste
I kukavica sa glasom hrabrosti.

Tako sam i ja (kao i svi mi) Usadio u svoj jezik Ponešto iz obje bašte I dobre i zle klice.
Dječak zarobljen U muškarčevom tjelu S jezikom potisnute ljubavi I jednim clownovskim jezikom.
Eto, to sam ja. To smo zapravo svi mi Čas žene čas muževi Čas muževi čas žene. I nikako da prihvatimo ljudskost.
Anđeli i đavoli. U jednom tijelu
ljudi
najmanje ostali
postali.

 

 

 

4 thoughts on “Moj jezik

  1. Jako lijepa analiza Balkana i nas samih u njemu.

    U svijetu pohlepnih Sva moja pohlepa U koru kruha se skrušila.
    Prva rečenica mi je posebna. Baš tako, oni koji se protive pohlepi, odriču se svega da dokažu da mogu živjeti bez svega.

  2. Jako ogorčenje,razočaranje i pomalo skrivene tuge. Poetska analiza čovjeka i društva s posebnim osvrtom na jezik.Tvoj jezik nije jezik clowna. A tvoje htijenje, zahtjevi koje stavljaš pred život su:
    “Sva moja pohlepa u koru kruha se skrušila.” I u toj kori sadžina je svega; i ljepote i vrijednosti i smisla. Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting